Gotta island, egzotično ostrvo smešteno na istočnoj obali Pacifika, ove godine ugostilo je ekipu popularnog reality show-a “Survivor”. Biljna vegetacija, biserno more, aktivni vulkani i zapanjujući životinjski svet čine ovo mesto zaista posebnim. I pored brojnih obaveza, voditelj Survivora, Andrija Milošević, uspeo je da izdvoji malo vremena i otkrije nam svoje prve impresije o ostrvu, domaćinima, običajima, opasnostima koje vrebaju na snimanju….

Kako je na Filipine stigao pre takmičara zbog detaljnih priprema, Andrija je uspeo da ugrabi i malo vremena i upozna se sa ovom čarobnom zemljom. Poučen prvim, nimalo prijatnim iskustvom u Panami kada se zbog boljeg doživljaja uloge osamostalio na tri dana u potpunoj divljini, daleko od ostatka ekipe i civilizacije, Andrija je odlučio da ovaj put manje eksperimentiše i ne izlaže se tako velikim opasnostima, naročito zbog činjenice da je priroda ovde daleko surovija i da jedan pogrešan korak može biti poguban… Jedno iskustvo, sasvim je bilo dovoljno da se u potpunosti uklopi u formu emisije. Saznali smo dosta toga kao i to kako će Andrija provesti svoj rođendan!
Fasciniran životom filipinaca….
Ovo je neverovatan sklop mira i sreće. Način na koji ovi ljudi žive me oduševljava. Nasmejana lica su nešto što vidis gde god da se okrenes, neverovatna skromnost i kreativnost je ono sto ove ljude cini toliko specifičnim. Žive dosta siromašno. Treba da vidite njihove domove, to je neverovatno. Kuće su sagradjene od materijala koji sami nabave u prirodi-stablo palme, kokosova ljuska, bananino lišće ,trska.. Zidovi su ukrašeni raznim školjkama,koralima, zapravo sve što možeš da nadješ uz put može da posluži kao ukras. (smeh) Uopšte ovde vlada jedna pozitivna energija, sloga. Jutro počinje tako što muškarci u grupama izlaze na more, i zajedno love ribu. Ulov se deli srazmerno na sve pecaroše. Potpuno je fascinantno što to ne rade samo stariji muškarci, već tu su i deca, od malih nogu se uči i radi. Filipinci žive dugo u porodičnim kućama. Milsim da reč simbioza na pravi način opisuje to blagostanje.
Nova prijateljstva?
Haha! Pa da. Upoznao sam neke domaćine ovde, lepo su me ugostili. Deca su im gola, bosa i prljava ali uvek vesela(smeh)! Čovek koga sam upoznao, bavi se ribolovom, sreo sam ga jednog jutro na plaži. Mudar lik. Tada mi je ispričao kod njih isto vlada podela poslova, karakteristično za ljude na selu. Žena je zadužena za kućne poslove. Imaju petoro dece, svi već imaju svoja zaduženja. Tako npr. devojčice su zadužene za čišćenje kokosa, pošto oni ljusku kokosa koriste za glancanje poda. Najstariji dečak ima 10 god i već se uspešno vere uz kokos. Oni to od malih nogu tako. Još da vidite kako to izgleda! Ma ludilo totalno. Majmuni zavezani kao kućni ljubimci izvode vratolomije kao u cirkusu.
O filipinskim običajima i veri...
Filipinci su rimokatolici, i odani su svojim svecima, Bogu. Mada opet, čini mi se da ni u čemu ne preteruju, znate. Njihove crkve veoma su lepe, takodje sa prelepim baštama, malene, u raznim bojama. To je sve nekako uklopljeno i slaže se sa njihovom arhitekturom. Nalaze se tu odmah do njihovih kuća,tako da uopšte nije neobično ako u crkvu zaluta i po koja domaća životinja(smeh). Običaj je da svi stanovnici sela nedeljom idu u crkvu. To je baš zanimljivo, doteruju se, pevaju, igraju. Mole se. Opšte je poznato da u aprilu slave tzv. “holly week”, tj. slave rodjenje Isusa Hrista. Kažu da je to ovde poseban praznik. Neverovatna gozba,čak i najsiromašniji donesu neku hranu, neki specijalitet. Selo se okupi i počinje se sa ritualima koji obeležavaju “čišćenje duša” tj. “oslobadjanje od grehova”. Znate šta je to? Muškarci se dobrovoljno prijave i glume Isusa Hrista. Da da! Čak mi pričaju lokalci da se u nekim delovima regije Karamoan, ti dobrovoljci stavljaju i na poseban krst i ritualno se bičuju. Sva sreća pa neću biti tu u aprilu! (smeh)
U avgustu slave praznik “svetice mira”. E to je već mnogo primamljivije. Čujem da je to ovde jedna od lepših gozbi. Bubnjari šetaju ulicama,a tu su i muzičari sa tradicionalnim instrumentima napravljenim od palminog stabla i trske-“brass”. Eto kako ću provesti rodjendan!
O ostrvima.
Obišao sam dosta ostrva ovde, ali naravno nije moguće sve da ih posetim, ima ih dosta. Najviše ce mi ostati u secanju ostrvo “Malarad”. To je neverovatan prizor. Sastoji se od 3 plaže, ima svoju lagunu, beli pesak! Ma savršeno izgleda. Čovek koji me je vodio tamo ispričao mi je mit koji kruži ovim delom, Caramoana. Naime, kaže da stanovnici veruju u zmiju Irago. Reč je o zmiji koja se pretvarala u prelepu devojku i tako privlači ribare, njene buduće žrtve. Ispričao mi je to baš na ovom mestu jer se priča da je Irago zivela u laguni nekog ostrva. Inače na stenama ovog ostrva može se videti poznati cvet “Cymbidium finlaysonianum”, a ima tu i drugog bilja, palmi, tropskog voća itd...
O opasnostima…da li su brojne?
Itekako! Pre koji dan zapalilo se drvo u šumi. Ali to nije obično drvo već uzrokuje slepilo kod ljudi. Mogu vam reći da je bilo jezivo iskustvo. Imaju mnogo otrovnih zmija i to izaziva konstantnu napetost gde god da kreneš,eto npr. ekipa reportera i kamermana je pre neki dan našla pitona na krovu svog kampa! Zamislite to! Doduše, piton se hrani miševima i pacovima ali mogu samo da zamislim kako su se osećali u tom momentu. ..Da ne pominjem otrovne kobre, malarične komarce, otrovne paukove, ajkule itd. Vidim da je lokalno stanovništvo naviklo na ove opasnosti prirode, ali polako se i ja uklapam u sveopštu sliku opšte opasnosti.
U svakom slučaju, u zavisnosti od toga kakva ste osoba i šta volite, ovo mesto može da vas fascinira ili uplaši, ali jedno je sigurno: neće vas ostaviti ravnodušnim! Nisam mogao ni da predpostavim da ću imati ovakvo iskustvo ali ono će me naučiti kako da preživim u surovom svetu u kakvom i živimo.