
Saša Ljuboja, učesnik rialiti šou programa „Survivor”, ozbiljno je shvatio svoje učešće u ovom serijalu, te je stoga angažovao instruktore za preživljavanje, pripadnike Protivterorističkog odreda „Kobre” da ga pripreme. Saša je u razgovoru za „Blic” ispričao kako su izgledale njegove pripreme i koliko mu je to znanje koristilo u nepredvidivim džunglama Paname.
- Za „Survivor” sam se prijavio jer mi je ta vrsta avanture
ispunjenje dečačkih snova. Odgledao sam sve filmove o preživljavanju,
sa Tomom Henksom, Harisonom Fordom… to mi je oduvek bilo interesantno -
priča Saša, tridesetčetvorogodišnjak iz Beograda.
Saša je „Survivor” shvatio vrlo ozbiljno, te je zato potražio pomoć
stručnih lica iz raznih oblasti, koji su mu pomogli da se spremi za
avanturu života, kako fizički, tako i psihički.
- Unajmio sam dvojicu pripadnika „Kobri”, koji su instruktori za
preživljavanje. Naučili su me osnovnim, bitnim stvarima za
preživljavanje, kako odabrati pravo mesto za logor, kako praviti zamke,
razna oruđa, keramičke posude i kako upaliti vatru -objašnjava Saša,
koji je sa jednim od svojih instruktora izlazio i na teren gde je
pravio kanape od trave, učio kako se spajaju grane koje se koriste u
izgradnji skloništa.
- Sve čemu su me učili mi je apsolutno poslužilo na ostrvu. Međutim, nisam ja bio jedini koji je bio pripremljen, bilo je još nekoliko ljudi koji su znali slične stvari. Tako smo i izabrali mesto gde smo napravili logor, vodeći računa o tome da bude bezbedno, zaklonjeno od vetra i kiše - napominje Saša i nastavlja: „Angažovao sam ljude i za kondicione i autogene, mentalne treninge. Pomagao mi je čovek koji se bavi akupunkturom i koji je neko vreme proveo na Tibetu u Kini. Što se tiče autogenih treninga, oni služe za minimizaciju potrošnje energije, kako rasporediti utrošak kiseonika u organizmu. Imao sam i pripreme vezane za ishranu, kako organizam ne bi doživeo šok zbog nedostatka hrane na ostrvu, te sam tako nedelju dana pre polaska jeo samo male količine pirinča, a fizioterapeut mi je pomagao oko kondicije”.
Saša, koji je inače vlasnik i direktor jedne firme u Beogradu, sve ovo je uradio jer smatra da čovek uvek mora biti maksimalno spreman, ma šta da radi u životu. Panama je na njega ostavila snažan utisak, a najviše mu je nedostajao sin.- Najviše mi je nedostajao sin, pa onda porodica i prijatelji. Sama priroda na ostrvima je fantastična. Bilo je tačno onako kako sam zamišljao, a u sećanju će mi ostati apsolutno sve - priča Saša. [Blic online]
Iskreno bih voleo da i sam odem u Panamu i da se oprobam u prezivljavanju na Bisernim ostrvima mada nisam siguran da bih opstao pored onih groznih bubetina i zmija.Tamo je stvarno prekrasno!
Ostvo je prelepo.Stvarno bih volela da odem tamo sama naravno i bez mobilnog telefona. Mada kad bolje razmislim mogao bi da mi pravi društvo onaj sladak dečko Nikola.
E ja se zanela pa sam pogrešila ime.Mislila sam na Nemanju Rosića. Bilo bi nam divno i neponovljivo. Mogao bi mi pokazati svoje sposobnosti stripera...
saša je prdeo kao slon